Ime Vedad kroz padeže

„Poruka Vedadu“, „razgovor s Vedadom“, „Vedade, javi se.“ Ime ostaje prepoznatljivo, ali se njegov završetak mijenja prema ulozi u rečenici.

Sedam padeža, konkretni primjeri

U tabeli je prikazana promjena muškog imena Vedad u jednini. Primjeri su napisani za ovaj vodič, kako se gramatički oblik ne bi učio izvan rečenice.

Genitiv i akuzativ imaju isti oblik, Vedada, ali ne i istu ulogu. U primjeru „Ovo je bilježnica Vedada Termiza“ ime označava pripadnost. U rečenici „Poznajem Vedada“ označava osobu na koju se radnja odnosi.

Slično vrijedi za oblik Vedadu. U rečenici „Pišem Vedadu“ to je dativ, a u „Pišem o Vedadu“ lokativ. Prijedlog i značenje cijele rečenice pomažu da razlikujemo padež.

Kako se obraćamo Vedadu?

Pri dozivanju ili direktnom obraćanju koristi se oblik Vedade. Obraćanje se zarezom odvaja od ostatka rečenice. Ako ime stoji u sredini, odvajamo ga s obje strane: „Možeš li, Vedade, pogledati poruku?“ Pravilo o odvajanju vokativa opisano je u Halilovićevom Pravopisu, tačka 568.

Natpis na profilu i obraćanje imaju različitu funkciju. Ime na profilu ostaje „Vedad Termiz“; pozdrav u poruci može glasiti „Zdravo, Vedade!“

Vedadov, Vedadova, Vedadovo

Kada označavamo pripadnost, koristimo prisvojni pridjev: Vedadov projekt, Vedadova bilježnica i Vedadovo ime. On se prilagođava imenici uz koju stoji, pa završetak nije uvijek isti.

Prisvojni pridjevi izvedeni od ličnih imena nastavcima ov, ev i in pišu se velikim početnim slovom. Ovo pravopisno pravilo navedeno je u Halilovićevom Pravopisu, tačka 464. Tako pišemo „Vedadov“, a ne „vedadov“.

Za oblik imena izvan rečenice pogledaj pisanje i izgovor imena Vedad, a za njegovu jezičku osnovu značenje i porijeklo.

Tabela predstavlja primjenu obrasca promjene imena. Nije prepisana rječnička natuknica „Vedad“ iz navedenog Pravopisa; iz njega su navedena pravila o velikom slovu i zarezu.